SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
BEZVRIJEDAN RAD
 
Minimalna plaća kao ruganje dostojanstvu radnika
Autor/izvor: Ivan Brodić
Datum objave: 09.02.2013. - 19:36:00
Zadnja izmjena: 09.02.2013. - 19:38:26
KOLUMNA - Plan 21 tražio je glas za pun frižider, ljubav ide kroz želudac rekli bi neki. Tako smo i mi za obećanje punoga želuca izabrali aktualnu garnituru. Većina ljudi koja ima sreću imati posao zasigurno bi rekla kako s Kukuriku koalicijom osjećaju neuzvraćenu ljubav.
Dobar dio tih ljudi koji još uvijek rade, a primaju plaću, što je uzgred u ovoj državi već neko vrijeme na razini dobitka na lutriji, primaju minimalnu plaću. U redu, dio tih ljudi prima i više, no knjiži se minimalna plaća, "zaslugom" raznih marifetluka poslodavaca. A minimalac iznosi otprilike 2800 kuna, sve poskupljuje, od hrane do grijanja, pa je ova suma obična smijurija. Zapravo, puna potrošačka košarica prema portalu kupac.hr iznosi za obitelj od 3,2 člana u prosjeku 4000 kuna, a ista ima tendenciju konstantno rasti. SSSH cijenu košarice procjenjuje i na viši iznos.

"Rad, a ne lijenost, izvor je sreće" napisao je Lav Nikolajevič Tolstoj.

Ovaj je pisac u toj rečenici opisao jedinu konstantu ljudske povijesti. Svi veliki dosezi ostvareni su radom. Rad je osnova profita i uvijek je bilo tako. U prošlosti, nije svatko gospodario svojim radom, bili su potrebni dugotrajni povijesni procesi kako bi ljudi postali vlasnici svoga rada. Moderno i postmoderno političko doba to priznaje i u temeljnim državnim aktima gotovo svih civiliziranih država stoji upravo ta odrednica. U Ustavu RH također, parafrazirajmo, stoji kako građanin ima pravo na poštenu plaću i kako ima pravo dostojno živjeti od svoga rada.

Povijesni dosezi su dostojan život na temelju plaće od vlastita rada i načelo solidarnosti društva prema onima koji ne mogu raditi. O tome je veliki sociolog Max Weber napisao sada već mitsku knjigu "Protestantska etika i duh kapitalizma", a jedna od teza knjige jest i to kako su najrazvijenije zemlje Europe napredovale upravo predanim radom svojih građana. U srpnju ćemo, kako sada stvari stoje, uprazniti težnju koju imamo još od prvih višestranačkih izbora. I tada i danas, puna su nam usta Europske unije. Vjerojatno u tu svrhu Vlada ide u promjenu zakona o minimalnom dohotku, pa će prema tom prijedlogu minimalni dohodak porasti za "astronomskih" stotinu kuna!

Netko bi mogao stvar pojednostaviti i reći kako je feler u kapitalu, tj. u poslodavcima, no notorna je činjenica kako nitko ne pokreće posao bez nekoga očekivanoga profita, ta tko bi radio na korist vlastite štete? Hrvatski je rad sve manje konkurentan.

"Bez smanjenja poreza i doprinosa iz osobnih dohodaka hrvatski rad je nekonkurentan, a najavljene minimalne mjere, s aspekta ukupne društvene efikasnosti i izlaska Hrvatske iz krize, neće ostvariti nikakav pozitivni pomak. To je jedno malo prilagođavanje na inflaciju, koja možda u statistikama ne djeluje zastrašujuće, ali je dovoljno otići na tržnicu da biste uvidjeli kako su se cijene osnovnih prehrambenih proizvoda znatno povećale, tako da je realna kupovna snaga minimalne plaće, i s njenim povećanjem, manja nego što je bila donedavno. Uostalom, mizerno povećanje bruto iznosa minimalne plaće ne da nije dovoljno, nego je ispod svakog minimuma. Minimalna plaća trebala bi biti dovoljno velika da se s njom može izvršiti reprodukcija radne snage u mjesec dana. Ne znam tko može živjeti s trenutnim iznosom minimalne plaće, i ona nije rješenje nikome i ni za šta" rekao je ekonomist Guste Santini za H-Alter.

Čini se kako naši snovi za europskim vrijednostima nisu ništa drugo nego mašta, jer kako kaže Erich Fromm razlika između snova i mašte je u htijenju, za snove čovjek mora pokazati djelovanje. U državi gdje se ne razaznaje djelovanje prema snu o europskim vrijednostima ne možemo očekivati niti djelovanje prema poštovanju lijepih želja zapisanih u Ustavu RH.