SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
AZIJSKI DIVOVI
 
Kinesko-japanski odnosi: Ignoriranje starih problema
Autor/izvor: Branimir Vidmarović
Datum objave: 18.12.2017. - 22:48:00
Zadnja izmjena: 19.12.2017. - 08:23:18
KOLUMNA - Kinezi i Japanci zakoračili su u zanimljivo razdoblje ignoriranja starih bilateralnih problema. Znakovita šutnja na oba vrha govori više no što skriva. 

Kina je 13. prosinca obilježila sjećanje na masakr u Nanjingu, kad su tijekom drugog kinesko-japanskog rata 1937. japanske snage u tom gradu masakrirale 300 tisuća ljudi. Masakr je i danas važan dio širih problema između Japana i Pekinga.  

U razdoblju od 2001. do 2006., kada je naglo jačanje Kine na regionalnoj sceni uznemirilo istočnog susjeda, tadašnji je premijer Junichiro Koizumi redovito posjećivao Yasukuni Jinja – šintoistički hram gdje se nalazi prah japanskih ratnih zločinaca osuđenih na Tribunalu za ratne zločine u Tokiju 1946. Među njima je 14 zločinaca „A-klase“, što je prema klasifikaciji Tribunala bila oznaka za zločine protiv mira.  

Masakr u Nanjingu i kontroverza hrama Yasukuni desetak su godina bili sastavni dio velikog teritorijalnog, političkog spora između Pekinga i Tokija. Tijekom razdoblja zahlađenja, Kinezi i kineska vlada nisu propuštali ni jednu priliku da ne ukore Japan za trivijaliziranje i negiranje zločina – u najgorim danima, šutke potaknuti politikom,

Kinezi su održavali masovne prosvjede i uništavali japansko poduzetništvo u Kini. 

No ovaj puta, Xi Jinping se nije osvrnuo na dan sjećanja. Štoviše, stajao je u publici dok je govor prepustio predsjedavajućem Kineske narodne savjetodavne konferencije, Yu Zhenshengu. Umjesto uobičajene kritike, Yu je istaknuto duboke susjedske spone dvaju zemalja te pozvao Tokio da zajedno sa Pekingom radi u interesu svojih građana, u duhu mirne i prijateljske suradnje. 

Posrijedi je taktička re-evaluacija regionalnih odnosa uzrokovana ovogodišnjim događajima, posebice djelovanjem američkog predsjednika Trumpa.  
Tijekom ove godine, zemlje svijeta stekle su dobar uvid u viziju Washingtona koja se temelji na sklapanju bilateralnih, ad-hoc saveza. Ti će savezi, sukladno neslužbenoj koncepciji Trumopve administracije biti temeljeni na čistom realizmu i američkim interesima: ukoliko zemlje dijele te interese, SAD će pružiti svu podršku i tražiti recipročnost. Ako ne dijele - neće. 

U Istočnoj Aziji, razvoj situacije pogodio je prije svega stare američke saveznike, Južnu Koreju i Japan. Nakon Trumpove azijske turneje, dvije su se zemlje uvjerile da odsad moraju manje-više samostalno kormilariti opasnim regionalnim vodama te istovremeno voditi računa i o rastućoj Kini, i o Sjevernoj Koreji. 

Oblikovana ponajprije Sjevernom Korejom, Trumpova politika u Istočnoj Aziji uzrokovala je delikatne pomake u percepcijama i procjeni razvoja situacije između regionalnih sila. 

Tokyo je, u suštini dobio poruku da mora kupovati više američkog oružja; u Trumpovoj realnosti, Japan sam mora voditi brigu o Sjevernoj Koreji i nastojati obarati sjevernokorejske projektile. Neutješnu sliku dopunile su optužbe o neuravnoteženoj trgovini, uz ranije ukinut TPP – multilateralni gospodarski sporazum na koji je Japan itekako računao, i za kojeg se prognoziralo da može pružiti realni "otpor" kineskoj dominaciji.    

Ipak, neočekivani obrat prouzročio je svojevrsno političko "osamostaljenje" Japana.

Kao prvo, Japan je puno slobodniji u dijalogu s Rusijom oko statusa Kurilskog otočja. Usprkos izuzetno malim šansama na uspjeh Japana u tom povijesnom i teritorijalnom sporu, postoji jako dobra dinamika koja može u konačnici rezultirati zajedničkim ekonomskim, a zatim i administrativnim rješenjem za dio otočja.

Kao drugo, Japan je odlučio reanimirati, odnosno modificirati TPP koji je sada nosi naziv Comprehensive and Progressive Agreement for Trans-Pacific Partnership (CPTPP) bez SAD-a.

Kao treće, zahvaljujući manjku američke sigurnosti, Abe sada može jače lobirati ustavne promjene koje se tiču obrambenih snaga Japana, a koje on i dio nacionalističkog pučanstva vidi kao prirodni povratak prema vojno snažnom i neovisnom Japanu. 

Dok traju ti procesi, Tokyo nema čvrsto tlo pod nogama. Stoga je Japan oprezniji u interakciji sa svojim starim (novim) suparnikom, Pekingom.  

Naznaka odmicanja Tokya od SAD-a ne ulijeva veliku sigurnost kineskom političkom i vojnom vrhu. Upravo suprotno, Japan koji je čvrsto vezan za SAD, za Kinu je bio puno prihvatljiviji i razumljiviji. Upravo je Washington suzdržavao bilo kakve japanske vojne i nuklearne ambicije. Istovremeno, savez Japana  i SAD-a može i ojačati ako Trump i Abe dođu do zaključka da je potreban puno čvršći i beskompromisniji regionalni angažman Washingtona. Trumpovi hirovi i Abeove ambicije mogu doprinijeti napetosti. Japan je već objavio o kupovini dalekometnih protubrodskih projektila i raketa zrak-zemlja za zrakoplove F-35. Domet raketa doseže do kineskog kopna. 

Osim toga, Japan je ovih dana napokon finalizirao sporazum o slobodnoj trgovini sa EU. Mukotrpni pregovori započeti su prije četiri godine, otprilike u isto doba kada je Kina pokrenula projekt Pojas i Put. Slobodna trgovina sa EU-om osim strogo ekonomskih ima i političke razloge. Kina i Japan u Europi su vodili brojne lobističke bitke tijekom '00-h. Budući da Japan nastoji u stopu pratiti globalne poduhvate Kine, samostalno postizanje ovakvog sporazuma sa Europom, koja je za Kinu izuzetno važna, prava je frustracija za kinesku vladu.  

Niti Kina si, dakle, ne može priuštiti neopreznost i nesmotrenu retoriku. Xijeva šutanja na komemoraciji i blage riječi Yua dio su tog redefiniranja situacije, u kojoj nitko ne ustupa, ali i ne gura. Kineska oblijetanja Tajvana nisu naišla na oštru kritiku Japana. Ako Tokyo namjerava iskoristiti pogodnosti koje otkriva novonastala situacija, bitno je ne dodavati ulja na vatru i računati na to da će se div zaljuljati zbog svoje veličine bez vanjskog pritiska. Uostalom, Sjeverna Koreja je zasad dovoljan „okidač“ i razlog za agresivniji razvoj Japana. 

Kineska vizija razvoja neće biti promijenjena, ali u Pekingu može biti malo ispravljena ovisno o okolnostima u kojima će ulogu igrati i najavljena nova inačica strategije nacionalne sigurnosti SAD-a, u kojoj će navodno Rusija i Kina biti definirane kao glavni suparnici SAD-a i sile koje potkopavaju američke vrijednosti i utjecaj.