SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
MEDIJSKA STVARNOST
 
Denis Latin na OESS-ovoj konferenciji: Kosor i Karamarko provode goru cenzuru nad medijima i od Tuđmana
Autor/izvor: Domagoj Margetić
Datum objave: 16.10.2011. - 15:45:00
Zadnja izmjena: 16.10.2011. - 19:35:54
SARAJEVO - U Sarajevu je 13. i 14. listopada održana Prva medijska konferencija zemalja jugoistčne Europe, na kojoj je sudjelovalo stotinjak predstavnika medija iz regije, kao i regionalnih i međunarodnih medijskih eksperata. Posebne teme ovog dvodnevnog medijskog skupa bile su stanje u javnim medijskim servisima, problemi cenzure i autocenzure, medijsko zakonodavstvo u regiji, te ekonomski položaj novinara i medija. Jedan od značajnijih istupa na ovoj međunarodnoj konferenciji bilo je izlaganje Denisa Latina, autora i urednika kultne i zabranjene HRT-ove emisije „Latinica“.

„U proteklih dvadeset godina, mediji u našoj regiji doživjeli su zaista turbulentne promjene. Od društveno-političkih radnika, kako su se zvali u jednopartijskom sistemu, novinari su se, uslijed demokratskih promjena koje su se dogodile početkom devedesetih, trebali prometnuti u kontrolore vlasti, neovisne bilježničare svakodnevice i stvarnosti i u novinare-istraživače koji će razotkriti sve što se taji, a što je od interesa javnosti.

No do tako zamišljene uloge i funkcije novinara jako će se teško doći u sukobu koji nas je zapljusnuo početkom devedesetih. Uslijed manje-više dogovorenog rata, oni će najčešće igrati ulogu  propagandista koji će jahati za ekipu svojih domicilnih nacionalističkih i političkih elita. Iako se rat, jednim značajnim dijelom, pokazao dogovorenim i planiranim, tek će rijetki pojedinci, poput , recimo, ekipe "Feral tribunea" ukazivati na besmislenost rata,  strašne posljedice koje on ostavlja, kao i na ogromna kršenja ljudskih prava čije je zakidanje opravdavano ratnim stanjem.

Dio novinara će čak preuzeti ulogu vođenja rata, planirajući zajedno s vojnim i nacionalističkim političkim elitama pojedine akcije, tako da se za njih može reći da su bili među glavnim kreatorima i izvršiteljima rata. U Hrvatskoj će tako na nacionalnoj televiziji nekoliko stotina novinara
srpskog etniciteta i drugačijih političkih svjetonazora, u vremenu početka rata i instalacije Tuđmanova režima dobiti otkaze. Rat je vrijeme u kojem se demokracija i ljudska i socijalna prava stavljaju u drugi plan, pa će mnogi novinari ni krivi ni dužni izgubiti mogućnost da se bave svojom profesijom.

U isto vrijeme u Hrvatskoj niče cijeli niz tiskovina kojima je upravljalo obavještajno podzemlje, a u čijim se tekstovima silovito pozivalo na mržnju prema ljudima druge nacionalnosti i drugačijih političkih opredjeljenja. Takvo djelovanje novinara u ratnim okolnostima nanijelo je hrvatskom društvu veliku štetu od kojeg se još i danas teško oporavlja, a takvo je stanje i u svim drugim zemljama regije koje su na bilo koji način bile uključene u ratni sukob.  Mi u Hrvatskoj suočili smo se pravom agresijom u kojoj su mnogi ljudski životi bili ugroženi, mnoge kuće porušene, a puno ljudi je ubijeno ili odvedeno u logore. S te strane uloga novinara koji su pomagali da se takve posljedice rata olakšaju ili rasvijetle bila je vrlo pozitivna. Djelovanje novinara koji pomažu da se zaštite slabiji bilo je vrlo opravdano i učinkovito.

Smirivanjem rata novinari će se naći u sasvim novim okolnostima: režimi koji su vodili rat sada će nastojati da po svaku cijenu sačuvaju svoju, ratom stečenu, vlast.

Da bi u tome uspjeli poslužit će se svim raspoloživim metodama: prije svega cenzurom i ušutkavanjem svakog drukčijeg mišljenja.

U Hrvatskoj će tada, u javnim tj. državnim medijima zavladati nezapamćena cenzura i hajka na sve one koji su mislili drugačije. Iako je rat već prošao, autoritarna Tuđmanova vlast daljnjim sijanjem mržnje prema Srbima i zastupnicima drukčijih političkih opcija pokušat će zaustaviti bilo kakve
tektonske poremećaje u sastavu i sadržaju svoje vlasti, te po svaku cijenu spriječiti transformaciju iz izolirane autoritarne države u otvoreno demokratsko društvo.

Novinari u Hrvatskoj tada će se podijeliti na dvije strane: jedni će podržavati Tuđmanovu diktaturu i cenzuru koje je na javnoj televiziji provodila notorna Hloverka Novak Srzić, a značajan dio novinari krenut će sasvim drugim putem - svim sredstvima otvoreno će se suprotstavljati režimu i cenzuri. Veliku ulogu u toj teškoj borbi, u kojoj je vladajući režim imao na raspolaganju sva raspoloživa sredstva, odigrat će pisani mediji poput ranije spomenutog "Feral tribunea", "Nacionala" i "Globusa".

Značajnu ulogu o otvaranju pogleda za drugačije poglede dala je prva producentska kuća u Hrvatskoj koja se zvala "Mreža" i koja je putem lokalnih televizija značajno oponirala autoritarnom režimu.Svi ti napori, u kojima su novinari odigrali vrlo važnu ulogu, urodit će smjenom vlasti 2000. godine.
Hrvatska se tada otvara svijetu, u velikoj mjeri demokratizira i s ratno-huškačke prelazi na politiku pomirenje i suradnje u nekad zaraćenoj regiji.

Nakon dolaska Račanove koalicijske vlasti 2000. godine mnoge su stvari krenule nabolje. Otvaranjem prema svijetu otvorile su se i medijske slobode. Novinari su slobodno mogli istraživati ratne zločine - njihovo procesuiranje i neprocesuiranje, radili su na politici pomirenja u regiji, otvarali su
pitanja kriminalne pretvorbe i privatizacije koja se događala u vrijeme rata, a konačno na red dolaze pitanja mafije i organiziranog kriminala, koji se tijekom ratnih godina odlično uigrao na prostoru bivše Jugoslavije.

Trgovina drogom, ljudima, naftom, cigaretama i oružjem - to je ono čim su se novinari konačno mogli slobodno baviti. Ovo vrijeme u Hrvatskoj bit će zapamćeno kao doba zlatnih godina za novinare: istraživačko novinarstvo bilo je poticano, a vodeći ljudi u većini medija otvorili su prostor i dali
financijsku podršku novinarima koji su otvarali takve teme. Najveće dobrobiti događaju se na prostoru suradnje u regiji. Hrvatsku konačno počinje zanimati što se događa kod susjeda, analiziraju se uzroci i posljedice rata, notiraju svi zločini koji su tada počinjeni, a ljudi i ideje iz regije slobodno počinju cirkulirati“, rekao je Latin.

„Dolaskom Sanadera i HDZ-a na vlast krajem 2003. godine stvari se radikalno mijenjaju. Malo po malo - u osam godina - stvari će se po mnogočemu vratiti u Tuđmanove devedesete. HDZ je uspješno izvršavao suradnju s Haškim sudom, ali su novinari koji su se tim bavili vrlo često imali problema, čak do fizičke ugroženosti.

Sanaderova je partija prema Evropi vodila jednu politiku, a na unutarnjem drugu- politiku permanentnog stiskanja novinara i novinarskih sloboda.

Sam premijer je vrlo često bio predmet novinarskih istraga o porijeklu njegove imovine, o izvlačenju novca iz javnih tvrtki i  iz jedne austrijske banke, o poslovanju svoje stranke na crno i o cijelom nizu kriminalnih djela. To je dovelo do brojnih otkaza novinara kako u tiskanim tako i u
elektronskim medijima. Mnogi od njih ni dan danas nisu našli zaposlenje, a podrška međunarodnih organizacija i strukovnih organizacija sasvim je izostala.

Pitanje slobode medija i novinara odjednom je postalo samo untarnjopolitičko pitanje koje se nije ticalo čak ni Evropske unije, čija će Hrvatska sasvim brzo postati stalna članica. Teror nad novinarima obavljali su najčešće vlasnici medija, koje je redovito postavljao sam Sanader nudeći im zauzvrat
različite pogodne financijske aranžmane i unosne biznise.

Ista se politika nastavila i za njegove nasljednice Jadranke Kosor, koja će zajedno s ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom provoditi još veću cenzuru i nadzor nad medijima. Njihova je namjera bila zaustaviti sve istrage o kriminalu i korupciji na "slučaju Sanader" i stopirati istrage o
mogućoj korupciji ostalih članove vlade, kao i o ilegalnom financiraju HDZ-a u prijašnjim izbornim kampanjama.Kosor i Karamarko tako će na sve moguće načine stezati remenje novinarskih sloboda.

Na HRT-u ukinute su brojne emisije koje su se bavile istraživačkim novinarstvom. Zakonskim rješenjima smanjeni su prihodi javnog servisa, a upravo su najavljeni otkazi za 700 zaposlenika javnog servisa. Komercijalne televizije permanentno koketiraju s vlašću i izbjegavaju istraživačke teme, osim ako one nisu otvorene od strane Državnog odvjetništva. Komercijalni mediji surađuju s vladom zato što im ona omogućava smanjenje gubitaka time što se zauzdava vodeća uloga javnog servisa“, upozorio je autor „Latinice“ na OESS-ovoj međunarodnoj konferenciji u Sarajevu.

„Aktualna vlast, uz pomoć opozicije, otvoreno poziva i radi na rušenju snage i neovisnosti javnog servisa, pogodujući tako komercijalnim televizijama za koje istraživačko novinarstvo jednostavno ne postoji.

Tisak je već godinama pod pritiskom cenzure vladajuće politike  u gubicima. Otkazi u vodećim dnevnicima su svakodnevni, kadrovi u njihovim redakcijama su deprofesionalizirani i svedeni na razinu novinarske priučenosti. Afere se otvaraju jedino ako su odaslane sa službene adrese Državnog odvjetništva. Svako soliranje se kažnjava otkazom i nemogućnošću bilo kakvog drugog zaposlenja.

Slavni "Feral tribune" više ne postoji. "Nacional" i "Globus" su faktički pred gašenjem zbog premale tiraže i izostanka velikih istraživačkih tema. Istraživačke teme se otvaraju tek na nekolicini portala i na društvenim mrežama, pa se stječe dojam kako je slobodno novinarstvo u Hrvatskoj na izdisaju. Suradnja sa zemljama u regiji više se i ne spominje. Premijerka režira nove sukobe u regiji kako bi na tim temama na skorim izborima dobila glasove. Teme o mafiji, organiziranom kriminalu, trgovini drogom, oružjem, naftom, cigaretama sasvim su zabranjene zato što je očigledno da su mnogi dijelovi vlasti, kako sadašnjih tako i bivših, sudjelovali u takvim operacijama.

Krakovi organiziranog kriminala dodiruju vrhove vlasti - zato se takve teme zabranjuju svim sredstvima. Pa i tako da se novinare ubija s potpisom države, kao što se to dogodilo sa slučajem pokojnog kolege Ive Pukanića. Otkriveno je, naime, da je vrh vlasti znao da se priprema Pukanićevo ubojstvo, ali to nije spriječio. Željeli su da čovjek koji je previše znao nestane kao neugodan svjedok. Ovih dana iz tiska izlazi knjiga kolege Domagoja Margetića koja dokazuje da je cijela istraga i suđenje za njegovo ubojstvo izmanipulirana samo da bi se cijelu priču odvelo što dalje od stvarnih naručitelja ubojstva.

Dio novinara ovih dana u Hrvatskoj je uhvaćen u korupcijskoj mreži. Novinari javne televizije radili su marketing vladajućim strukturama primajući za to enormne naknade na zakonski nedopustiv način, iz takozvanih crnih fondova. Mreža je funkcionirala punih osam godina. Sve to vrijeme javnost je
upozoravala na notorni kriminal u novinarskim redovima. Uprava javne televizije i državno odvjetništvo postali su suučesnici u kriminalu jer su osam godina prikrivali bezakonje kojim se varalo pretplatnike javne televizije i nelegalnim novcem vršilo pritisak na javno mnijenje“, nastavio je Latin u svojem izlaganju na Prvoj medijskoj konferenciji zemalja jugoistočne Europe u organizaciji OESS-a.

„Ukratko, situacija u hrvatskim medijima je vrlo teška. Sloboda medija ustuknula je pred strahom od otkaza, gubitka bilo kakvog posla, pa čak i mogućeg gubitka glave, kao što smo vidjeli u slučaju kolege Pukanića. Hrvatska je nikad bliže Evropskoj uniji, a nikad nije imala manje medijskih sloboda i slobodnih novinara. Međunarodni faktori takvo stanje smatraju normalnim i o svemu ovome se uopće ne oglašavaju, rušeći tako mit o Uniji kao zajednici medijskih sloboda i slobode izražavanja.

Sve to generira loše stanje medijskih sloboda u okruženju. Recepti iz Hrvatske rado se prepisuju i u zemljama regije. Cenzura i autocenzura ponovno su top tema među novinarima regije. Regija vapi za slobodnim medijima i slobodnim novinarima, za suradnjom i razmjenom istraživačkih tema. Banalizacija i sveopća trivijalizacija u novinarstvu prijeti da potpuno uništi novinare i profesiju. Gledanost, naklade i vjerodostojnost padaju nesmiljenom brzinom potpomognuti sveopćom recesijom.

Jedino što može spasiti taj trend je povratak istinskih novinara i istraživačkog novinarstva na medijsku scenu. Novinari u regiji moraju se udružiti u tom zajedničkom cilju“, zaključio je u svojem izlaganju Denis Latin.